Poremećaj iz spektra autizma (PSA) obilježavaju odstupanja u socijalnoj komunikaciji i interakciji, te atipičnosti u obilježjima općeg ponašanja i interesa (Cepanec, 2015). Poremećaj iz spektra autizma prvi je put definiran 1943. godine u Americi, gdje je Leo Kanner opisivao jedanaestero djece s teškoćama u komunikaciji govoru unatoč tome što su imali uredan tjelesni i motorički razvoj.
Karakteristike autizma po Kanneru su: nemogućnost uspostavljanja normalnih kontakata s drugima, pojavnost eholalija, zakašnjeli govor, stereotipije, inzistiranje na rutini, nedostatak mašte, dobro pamćenje i normalan tjelesni izgled (Bujas Petković, 2010). Poremećaj iz spektra autizma označava heterogenu skupinu poremećaja nepoznate etiologije. Iako postoje brojna istraživanja točan uzrok nastanka nije točno definiran. Većina rezultata ukazuje kako se radi o nasljednom i neurorazvojnom poremećaju te o utjecaju i faktora okoline. Noviji podaci pokazuju da je učestalost poremećaja iz spektra autizma veća od 1:100.
Dob dijagnosticiranja PSA se snižava a standard kojem se su prve tri godine života. Novija istraživanja upućuju na relativno visoku pouzdanost dijagnoze kad se ona postavlja nakon navršenih 18 mjeseci (mentalne) dobi djeteta, a dijagnoza se još uvijek postavlja isključivo na temelju bihevioralnih (ponašajnih) odstupanja opisanih u dijagnostičkim priručnicima DSM V i MKB (Cepanec, 2015).
Njemački psihijatar Hans Asperger 1944. godine opisao je četvero djece koje je istaknuo kao socijalno „čudne“, sa slabo razvijenom neverbalnom komunikacijom i suženim interesima te teškoće u socijalnim interakcijama, ali s urednom inteligencijom, znanjem iz gramatike i prošireni vokabular (Harris, 2015). Stoga je taj poremećaj nazvan Aspergerov poremećaj. Djeca s Aspergerovim sindromom ne odstupaju u kognitivnom razvoju i govoru, štoviše spadaju u naprednu djecu te se još koristi naziv visoko funkcionirajući autizam. Neki od prvih pokazatelja poremećaja su drugačiji interesi od vršnjaka, nedostatak neverbalne komunikacije, neobičan kontakt očima te nezainteresiranost za vršnjake. Kako su govor i kognitivni razvoj uredni, Aspergerov sindrom se većinom dijagnosticira nakon treće, pa čak i desete godine (Bujas Petković, 2010). Javnosti su isto tako dobro poznati junaci serije dr. Sheldon Cooper te „kišni čovjek“ (rain man).
Na web stranici Autism Speaks navode se osobine djece s visoko funkcionirajućim autizmom (preuzeto s https://www.autismspeaks.org/) :
- prosječne i iznadprosječne intelektualne sposobnosti
- razvijena sposobnost uočavanja detalja
- veliko znanje u područjima od vlastitog interesa
- vrlo izražene vještine vizualne percepcije
- teškoće percipiranja tuđih osjećaja
- teškoće predviđanja tuđeg ponašanja
- teškoće predviđanja kako će njihovo ponašanje utjecati na druge
- teškoće razumijevanja pravila socijalne interakcije
Nedostatci u komunikaciji i socijalnim interakcijama su jedno od glavnih obilježja PSA te su prisutni čitav život ali mogu varirati ovisno o dobi i razvojnoj razini osobe. Steve Slavin, odrasla je osoba s visoko funkcionirajućim autizmom. Živi i radi u Velikoj Britaniji kao filmski umjetnik i glazbenik. Budući da se i sam susretao s teškoćama u komunikaciji, odlučio je dati savjete za što bolju i uspješniju komunikaciju s osobama s poremećajem iz spektra autizma.
„Deset načina kako olakšati komunikaciju osobama s poremećajem iz spektra autizma“
- Koristite jednostavne i kratke rečenice kod davanja informacija i uputa osoba s autizmom.
- Dajte im vremena za odgovor. Možda je potrebno vrijeme da procesiraju ono što ste im rekli i da osmisle odgovor.
- Nemojte se ljutiti ako odgovore na naizgled neprimjeren način. Možda još nisu naučili određena socijalna pravila i ne doživljavaju svoje odgovore kao nepristojne ili bezobrazne.
- Korištenjem slika i dijagrama možete olakšati primanje poruka koje im želite prenijeti.
- Ako osoba s autizmom ima poteškoća u razumijevanju onoga što govorite, pokušajte to parafrazirati koristeći opisne riječi. Potrebno je pronaći više različitih načina za izražavanje istih informacija.
- Izbjegavajte davati previše informacija odjednom. Također, budite svjesni da im svojom tjelesnom prisutnošću možete stvarati nelagodu, tj. obratite pažnju na to stojite li preblizu, smeta li osobi rukovanje, dodirivanje i sl. U redu je pitati osobu želi li se rukovati.
- Nemojte pretpostavljati da osobe s autizmom nisu inteligentne ili obrazovane. Imajte na umu da oni imaju različit način komuniciranja od vas.
- Ne forsirajte ih na kontakt pogledom jer im to nije ugodno. Kada zadobijete povjerenje osobe s autizmom, možete ju ohrabrivati da s vremenom sve češće ostvaruje kontakt pogledom s vama.
- Pokušajte odabrati tiho mjesto za razgovor. Oni možda imaju problema sa usmjeravanjem na ono što pričate te će ih pozadinska buka još dodatno ometati.
- Ako primijetite da se osoba s autizmom tijekom vašeg razgovora počinje osjećati neugodno ili tjeskobno, pitajte ju želi li prekinuti razgovor na određeno vrijeme i sjesti na neko tiho mjesto. Kasnije možete nastaviti svoj razgovor. To može biti iznimno korisno rješenje za umanjivanje tjeskobe.
Imajte na umu da je svaka osoba s autizmom različita i uzmite vremena da ju upoznate i otkrijete koji način komunikacije joj najviše odgovara.
Steve Slavin
Preuzeto sa: http://adultswithautism.org.uk/
https://www.youtube.com/watch?v=94aW1AfDug8