Svi učenici razredne nastave bit će sudionici u četiri grupe prema rasporedu:
1. grupa: 9.55-10.40 sati – 1. a, 1. b, 2. a, 2. b 2. grupa: 10.50-11.35 sati – 2. c, 2. d, 3. c, 3. d,
– odjeli za djecu s teškoćama u razvoju 3. grupa: 11. 40-12.25 sati – 4. a, 4. b, 4. c, 4. d 4. grupa: 12.30-13.15 sati – PŠ, 1.c, 3.a, 3. b
Susret je dogovoren u suradnji s Gradskom knjižnicom.
Jasna Held rođena je u Dubrovniku gdje i danas živi. Pripovjedačica je bajki i priča za djecu i odrasle.
Ovim se zanimanjem aktivno bavi od 1994. nastupajući za djecu u dječjim vrtićima, osnovnim školama, kazalištima, dječjim domovima, bolnicama te za odrasle u kazalištima, klubovima, raznim Domovima /za stare i nemoćne/ i na festivalima širom Europe. Ima mnoga priznanja iz međunarodne karijere. Kazališni nastupi i gluma dio su njezinog djetinjstva i mladosti. Prva pripovijedanja vezana su uz djetinjstvo njezine djece, no postati pripovjedač i nastupati pred publikom nešto je posve drugačije. Najvažnije iskustvo vezano za bajke i pripovijedanje doživjela je u ratu 1991. Sklonište za vrijeme granatiranja, djeca, starci, žene i strah. Pripovijedati je počela svojoj kćeri. I tada se stvorio čudesan i dubok doživljaj koji ju je poveo na tajnovit put bajki i pripovijedanja. Od tada putuje i pripovijeda bajke i narodne priče svima koji vole i žele slušati predaje.
“Bajke sam otkrila kad sam počela čitati, to mi je postalo nešto drago, a najviše sam ih čitala u pubertetu, kad sam imala nekih problema, kad me nešto mučilo. Skrila bih se i čitala knjige bajki, zapravo jednu smeđu knjigu boje čokolade i svaki put bih se osjećala bolje.
Svaki puta kada pripovijedam, svaki put je prvi put. Dobar pripovjedač mora znati dobro ući u samu bajku, kretati se njome sigurno, imati dobar glas i izgovor jer svaki se glas treba dobro čuti, i do zadnjih redova. Tijekom pripovijedanja događa se čarolija, dobar pripovjedač vodi publiku. To je nešto što je vrlo posebno, rašire se oči, putuju djeca sa junakom kroz samu bajku, i sve ono što se u bajci događa, događa se i u njima samima.“ – Jasna Held
Novinarska grupa kazivačicu je intervjuirala u knjižnici gdje nam je i napisala svoje utiske.
Učenici su uživali u pričama. Kazivačica je našu učiteljicu Marijanu Kralj inspirirala te je napisala nadahnjujuću pjesmu.
Intervju s Jasnom obavila je učenica 7. c r., Lea Jakupčić, članica Novinarske grupe koji možete u nastavku pročitati.
BAJKOVITI INTERVJU S JASNOM HELD
Kako ste odabrali kazivanje bajki kao svoj životni poziv?
Odgovor: To je dugačka priča, istina bi bila da su bajke odabrale mene.
Zašto propovijedate baš bajke? Koja je posebnost bajke spram ostalih književnih vrsta?
Odgovor: Zato što su one stvarnost.
Koja je posebnost bajke spram ostalih književnih vrsta?
Odgovor: Pričam bajke, ali treba naglasiti da su to narodne bajke. One nemaju autora, i prenose se čovječanstvom. One su vrlo žive, a to ne možemo doživjeti kad čitamo.
Što mislite, je li slušanje bajki bolje od njihova čitanja? Zašto?
Odgovor: Slušanje je svakako bolje, ali ni čitanje nije loše. Za djecu je slušanje puno kvalitetnije od čitanja. Prednost je što pripovjedač narodnih bajki kod pripovijedanja koristi svoje vlastite rečenice, a ne tuđe. Narodne su bajke prenošene isključivo usmenim putem i živom riječi.
Kako reagiraju djeca kad slušaju vaše pripovijedanje?
Odgovor: Doživljavaju isto ono što i ja doživljavam kada pripovijedam.
Što djeca iz bajki mogu naučiti?
Odgovor: Puno toga. To nisu samo poruke, nikad ne postoji samo jedna poruka. Bajke su jedan put. Ono što se u bajkama događa, to je jedan proces u kojem se na kraju nešto dobije.
Kako bi izgledao svijet bez bajki?
Odgovor: Jadan. Možda tad uopće ne bih bila živa.
Kako prikupljate bajke koje pripovijedate?
Odgovor: Iz knjiga, naravno. Knjiga je moj prijatelj od malih nogu.
Iz kojih zemalja svijeta dolaze bajke koje pripovijedate?
Odgovor: Iz svih zemalja svijeta. Ne tražim bajke po tome odakle dolaze, biram ih kako meni „prijaju“.
Ima li u hrvatskoj narodnoj književnosti bajki?
Odgovor: Naravno, hrvatskih bajki ima mnogo.
Koja je Vaša najdraža bajka?
Odgovor: Nema takve. Najdraža mi je uvijek ona koju pričam.
Imate li kakvu poruku za učenike naše škole?
Odgovor: Ne treba se bojati bajki. Uzmite knjigu i čitajte bajke!