Paraolimpijski dan

U ponedjeljak, 29. travnja  u našoj školi održan je paraolimpijski dan s ciljem da se učenike educira o paraolimpijskim sportovima i pitanjima invalidnosti. Učenice novinarske grupe iskoristile su prigodu za razgovor s  dopredsjednicom Hrvatskog paraolimpijskog odbora gospođom Barbarom Fuček Leško i paraolimpijcem Vladom Ivezićem.

U nastavku pročitajte intervju…

Iz razgovor s gospođom Barbarom Fuček Leško izdvajamo:

1.Kako ste ušli u sportske vode?

Kao studentica u Zagrebu čekala sam da mi se izrade proteze. Tamo se našlo još dvadesetak mladih osoba s invaliditetom  iz cijele Hrvatske s kojima sam otišla na druženje u sportsku dvoranu. Kad nas je ugledao jedan liječnik odmah nam je dao naziv „Hrabri“. U početku sam se bavila  šahom i kuglanjem, no kasnije su došle mlađe generacije i tada sam se predala Organizaciji sporta osoba s invaliditetom.

2.Na koji način motivirate mlade osobe s invaliditetom da se uključe u sport?

U osobnom kontaktu s njima govorim im koliko je to vrijedno. Odmah na početku moraju izgraditi povjerenje prema sebi samima  kako bi time psihički ojačali i izgradili temelje za svoj napredak . 

3.Kako izgleda jedan Vaš radni dan?

Spavam do pola osam, nakon toga obavim osobnu higijenu, doručkujem  i tada odlazim za poslom koji je predviđen za taj dan. Moram naglasiti da ovaj tjedan nisam provela niti jedan dan u kući. Često odlazim  u obitelji koje imaju osobe s invaliditetom ili problema s alkoholizmom. Osjećam da mi je  poziv biti uz obitelji kojima je to potrebno.

4.Kako se danas ljudi odnose prema osobama s invaliditetom?

Ovisi od sredine do sredine. Kod nas ima ljudi koji su zreli, ali ima ljudi koji nas ne shvaćaju. Uvijek sam nastojala da nas prihvate kao obične ljude. Krećemo se kao i drugi samo na svoj način.

5.Možete li nam ispričati neku svoju zanimljivost iz života koja Vam je posebno ostala u sjećanju?

Najviše mi je ostao u sjećanju susret na Hrvatskom katoličkom radiju kada me je voditeljica upitala :„Jesam li zamjerila Bogu što sam u kolicima.?“ Odgovorila sam da sam zahvalna Bogu što sam se takvom rodila jer inače ne bi sve to napravila što sam do sad učinila. Posebno mi je ostalo u sjećanju i trotjedno putovanje u Ameriku. Tada sam  prvi put osjetila osobni invaliditet, ali ne zbog invaliditeta u kolicima, već zato jer ne znam engleski jezik i nisam mogla neposredno komunicirati.

6.Što Vas usrećuje?

Usrećuje me to što smo zdrava i što mogu pomagati drugima.

7.Imate li koji neostvareni san?

Sve mi se u životu ostvarilo.

8.Što smatrate svojom najvećom životnom pobjedom?

Moja najveća pobjeda je što sam uz pomoć svog učitelja upisala školu i kasnije nastavila školovanje. Sama sebi sam obećala da nikada neću biti socijalni slučaj i najviše sam se razveselila kad sam dobila svoju prvu plaću.

9.Koji je Vaš životni moto?

Vjerovati u sebe i pomagati drugima.

10.Koji su danas najveći problemi osoba s invaliditetom?

U školama je problem što ne postoje djelatnici koji su osposobljeni za rad s osobama s invaliditetom, a drugi problem je zapošljavanje osoba s invaliditetom.

 11.Kako obavljate kućanske poslove?  Pomaže li Vam netko?

Sretno sam udana. Imam muža koji kuha, on ima jednu asistenticu koja nam pomaže . Život nam je skladan i lijep.

12.Imate li koju poruku za  učenike naše škole?

Budite životno hrabri, završite školovanje i nastojte biti dobri prema drugima. Želim vam dobar uspjeh u školi, mir u obitelji i Božji blagoslov. 

Iz razgovora s paraolimpijcem Vladom Ivezićem izdvajamo:

1.Što Vas je  potaknulo da se bavite stolnim tenisom?

Stolni tenis volim još od mladih dana. Igrao sam ga i prije nesreće koja mi se dogodila.

2.Koliko dnevno trenirate?

Treniram tri puta tjedno po tri sata.

3.Jeste li kad bili na Olimpijskim igrama?

Nisam bio, ali se nadam da ću jednom otići.

4. Imate li uzora u sportu kojim se bavite?

Uzor su mi igrači koji već duže vrijeme igraju stolni tenis.

5.Kako se pripremate za natjecanja?

Imam trenera s kojim razradim igru i pojačamo trening pet puta tjedno.

6.Družite li se s ostalim paraolimpijcima?

Družimo se na natjecanjima i čujemo se preko Facebooka.

7.Volite li zdravu hranu?

Volim sve jesti, ali vama preporučam da se hranite što zdravije.

8.Imate li svoj životni moto?

Danas živim za danas.

9.Kako društvo gleda na Vas kao uspješne sportaše s invaliditetom?

Sportaši s invaliditetom su malo zakinuti u odnosu na ostale sportaše što se tiče medija i financija.

10.Koliko Vam invaliditet otežava život?

Meni otežava što ne mogu plesati ili igrati nogomet sa sinom.

11.Što Vas najviše usrećuje?

Najviše me usrećuje obitelj koja cijeni sve što učinim.

12.Što Vam je posebno ostalo u sjećanju iz osnovne škole?

Dobri i loši nastavnici te prijateljstva koja se sklope.

13.Imate li koji neostvareni san?

Volio bih biti prvak Hrvatske i otići na Paraolimpijadu.

14. I za kraj što biste poručili našim učenicima?

Kad vidite osobu s invaliditetom nemojte ju sažalijevati, pristupite joj kao i ostalima.